7 Days To Rock, Vol. 8 - Drive Edition

Žene su loši vozači – to je pretpostavka koju su, najvjerovatnije, smislili muškarci. Većina žena koju ja poznajem - loši vozači. I ja s njima. Došlo je takvo vrijeme da svaki taksista ima auto, a samim tim i bira muziku. Teško da se ono što svira u taksiju može nazvati muzikom. Burek dugujem onome ko je izmislio slušalice. Ako biram s kim ću se voziti, nadajući se da niko neće svjesno sopstveni život dovesti u pitanje, onda najradije biram da me vozi neko ko ima tri čiste s muzikom. Takvih vozača poznajem malo. Ovo su samo neke stvari uz koje se rado vozim ili bih se vozila.

1. Fire Inc. – Nowhere Fast

Ne tako davno, kum Rile i ja smo, u mrkloj noći, u Astri „Golubici”, hvatali zalet od tunela Ćafe do Čeluge uz Nowhere Fast. Samo da vidimo kakav je osjećaj. Vjerujem da Astra nikada nije bila brža i moćnija. Adrenalin i tako te stvari. Ona vožnja koju pamtiš po pjesmi. Ona pjesma koju pamtiš po vožnji.

Namjenski za potrebe filma Streets of fire sastavljen je Fire Incorporated kombinujući glasove Laurie Sargent i Holly Sherwood (ova druga je radila prateće vokale u pjesmi Total Eclypse of Heart, onaj „turn around‟ upečatljivi dio, ove prve ni na Wikipediji nema). Kasnije Meat Loaf snima svoju verziju pjesme, ali ta nije ni mladalačka, ni poletna, ni sugestivna kao ova, ne natjera te da ukradeš ćaći auto i pokupiš ekipu i juriš ulicama, pa makar kroz prigradska naselja jednog tako malog grada kao što je Bar. Dugi uvod je savršen za zalijetanje, pjesma malo komplikovana za horsko pjevanje dok si u najvećoj brzini, pogotovo prelaz iz strofe u refren, a i kraj nije baš inspirativan za zaustavljanje, najbolje je povezati je s nekom drugom pjesmom koja ima moćniji fade out.

2. Bon Jovi – Runaway

Majka svih pjesama koje imaju zarazni intro. Odlična za startovanje, loša za zaustavljanje. Runaway predstavlja sami početak karijere benda Bon Jovi, snimljena je 1982. godine, dok su još bili dugokosi metalci, prije nego je Sambora postao najbolji dio benda i prije nego je Jon prvi put navukao žute farmerke i postao komercijala.

Pjesma je mogla jednako ući i u kategoriju Guilty pleasures, toliko mi je bliska i draga i mislim da bolja nije mogla biti. Još i činjenica da jedan od mojih omiljenih pijanista, profesor Roy Bittan ima svoj udio u uvodu, pa i to da sam se za studentskih dana na svim žurkama naskakala uz ovu stvar, uvijek će je činiti na neki način mojom. I ne samo mojom.

Idealna za autoput.

3. Melissa Etheridge - You Can Sleep While I Drive

Kad smo kod toga kako ja vozim, You Can Sleep While I Drive bi bila najpogodnija - toliko sam usporena. To je bila prva stvar koju sam pustila sebi nakon što sam položila vožnju. Nisam bila oduševljena zbog toga, zato što sam znala da to ne znači da znam da vozim. I činjenica je da nikad nisam slupala staru mašinu i da nikad nisam imala problema u vožnji, ali je isto tako činjenica da su znali da sviraju iza mene ko ludi da bi malo požurila i da mi se auto više nego jednom ugasilo dok sam izlazila iz ulice i da sam više nego jednom vozila s podignutm ručnom.

Ali, ako ne znam vožnju dobro, znam Melissu Etheridge i njenih petnaestak albuma. Kantautorka koja često zvuči mekano i ranjivo, a ponekad  pršti od navale testosterona. Više je volim s gitarom, nego za klavirom.

Pjesma se nalazi na albumu Brave And Crazy iz 1989. godine i jeste samo još jedna pjesma o pakovanju stvari, punjenju rezervoara i bježanju iz grada.

4. Doves - Kingdom Of Rust

Samo s nekoliko ljudi uživam i u muzici i u vožnji podjednako, pa mi je jedan od njih rekao da mu je Kingdom Of Rust omiljena pjesma za vožnju. Meni svakako draga, i više od toga. Prvi put sam je čula prije nepune dvije godine.

Pjesma se nalazi na istoimenom albumu britanskog indie rock benda Doves. Rock benda, napisah, mada tu ima i popa i možda je najbolja odrednica koju sam vidjela “post brit pop”. Moram priznati da je to jedini album ovog benda koji sam poslušala i nisam na tom albumu pronašla mnogo toga za sebe.  Muzički, svkako, besprijekoran album, ali manjak maštovitosti, neka pretjerano jednostavna rješenja u pjevačkom smislu (činjenica je da glasovne mogućnosti vokalnog soliste i ne idu baš daleko), ali u Kingdom Of Rust je sve sjelo na svoje mjesto, najslušljivija je na albumu i očigledno, dobra za vožnju. Za gradsku vožnju.

5. Radiohead - Jigsaw Falling Into Place

I Jigsaw Falling Into Place sam pozajmila od prijatelja. Sjedim, slušam je poslije ko zna koliko vremena i mogu samo da pretpostavim… mogu samo da pretpostavim da bih mnogo više voljela ovu pjesmu da mi je neko godinama unazad rekao da je preslušam u autu.

Radiohead i ja smo se zavoljeli kad je izašao OK Computer (1997) i danas bih bila u stanju da tvrdim da je to jedan od najboljih albuma ikad objavljenih u svijetu. Na isti način kao što nikada neću izostaviti Odbrana i poslednji dani sa spiska najboljih jugoslovenskih albuma. Ali ne osjećam ga više na isti način kao prije petnaest godina.

Ova pjesma je izašla deset godina poslije OK Computer na albumu In Rainbows (objavljen nakon četvorogodišnje pauze) i bez imalo sumnje je najsvjetliji momenat na albumu. Nije samo pjesma o strasti koja je kratkog daha, već i o žudnji za povezanošću i o tome kako se ta povezanost brzo gubi. Kad smo već kod toga, klubovi, flertovanja, slučajni susreti – što to bješe?

Nisam nikad dala šansu ovom albumu, ali već dva dana ga slušam i pitam se gdje mi je mladost prošla. Thom Yorke je neodoljiv dok pjeva.

6. Roy Orbison - I Drove All Night

Mislim da nikada neću imati toliko volje i koncentracije da provedem više od dva sata za volanom u jednom danu. Ni uz najbolju volju. Ni uz najbolju muziku. Tako da, s ove tačke gledišta, cjelonoćna vožnja može da bude samo ideja u mojoj glavi i ništa više. A luda sam za nekim pjesmama koje govore o tome.

I Drove All Night volim od kad znam za sebe. Onu koju pjeva Roy Orbison, ne onu štucajuću verziju Cyndi Lauper. Ionako je napisana za Orbisona, da se ne lažemo, i prvi ju je snimio, iako je objavljena dvije godine nakon što je luckasta Cyndi već imala jedan od najvećih hitova na planeti.

Objavljena je na posthumnom albumu King Of Hearts. U spotu glumi Brandon Walsh. Devedesete su tu kad slušam ovu stvar.

7. Delta Spirit – Idaho

Idaho je moja i ničija više pjesma za vožnju. Danima sam se vozikala od kuće do posla i nazad uz nju, prosto sam se topila za volanom i vozila sporednim ulicama da bih izbjegavala semafore.  

Nalazi se na albumu Delta Spirit benda Delta Spirit koji je objavljen u martu 2012. godine. Ne volim ovakve situacije kad se bend i album zovu isto, zamisli kako bi bilo da su Duran Duran imali album takvog naziva. Oh, čekaj - imali su!

Uglavnom, mislim da sam u martu i sljedećih mjeseci previše slušala taj album, budući da mu se danas ne bih rado vratila, malo je vremena prošlo, još uvijek je u kategoriji istrošenih. U poređenju s ostalim materijalom koji su ponudili javnosti, album Delta Spirit (evo, zato ne volim) je od prve stvari jako slušljiv, s odličnom ritam sekcijom, bend je u potpunosti usredsređen i Metthew nikad nije zvučao bolje. Preporučujem baladu Time Bomb.