(objavljeno na ugašenom "Gardencafe" portalu 27. maja 2014. godine)
Već
smo u nekoliko navrata i na ovom portalu pominjali procvat hrvatske
kantautorske scene, pa i njenu istinsku zvijezdu, Nikolinu Ninu Romić, onda kad
je objavljen spot za njenu pjesmu „Savršeno običan dan“. U međuvremenu je kod
Nine „olistalo“ cijelo jedno „Stablo‟, što je naziv njenog trećeg albuma, s
radošću dočekanog od strane publike i naveliko hvaljenog od strane kritike. Pridodao
se tome i nadasve neobičan muzički projekat pod nazivom „Pridjevi“. Razgovarale
smo o tome, i još nekim važnim stvarima malo nakon zvanične promocije albuma u
zagrebačkom MM centru. Skromna kao i sve istinske dive, reče samo da je bilo
divno i da je vrlo zadovoljna promocijom.
Da
li si očekivala da će muzički kritičari biti toliko oduševljeni tvojim novim
albumom?
Nisam očekivala hvalospjeve, no, potajno sam se nadala da će
drugi ljudi prepoznati naš trud i sve ono na čemu smo radili zadnje dvije
godine. Drago mi je što je tako.
Vidim
da su kritičari potencirali da si sazrela kao autor, da je tvoj treći album,
logičnim slijedom, vrhunac tvog dosadašnjeg rada. Ipak, pjesnik u meni žali za
onim poemama s „Daljina“, za onim čemernim stihovima, za onom tugom od koje sam
se raspadala. Šta se to dogodilo s tobom? Jesi li uistinu prerasla neke stvari
u međuvremenu? Ili si rekla što si imala na tu temu i krenula naprijed?
Svaki album je zaokružena priča, odgovor na neko vrijeme u
kojem se nalazim, rezultat mojih osjećanja i nadanja, poimanja stvari oko
sebe. Mislim da je jedan normalan slijed da se razvijam u glazbenom smislu, uz
druge ljude sa kojima sviram, uz životno iskustvo, uz nove poglede na život,
nove ljubavi...
S
jedne strane mi nedostaju oni prenabijeni tekstovi, a s druge strane me s nogu
obaraju tvoje metafore i alegorije i sva ta složena muzička rješenja koja ih
zaokružuju. Na koju si pjesmu s albuma posebno ponosna?
Svaku pjesmu volim iz nekog drugog razloga, pa ih ne mogu
tako lako usporediti i „bodovati“.Draga mi je „Vožnja“ zbog sanjarske priče i
topline izvedbe, „Bicikl“ zbog minimalizma, „Možda“ zbog neopterećenosti i
puštenih kočnica, „Stablo“ zbog atmosfere....i tako svaka sa albuma ima svoj
neki poseban moment...
Već
si nas navikla da na svakom albumu imaš po jednu tradicionalnu narodnu pjesmu.
Ovdje u Crnoj Gori smo vezani za „Ružu“, posebno nam je draga jer odrastamo s
njom, a ti si joj dodala neku specifičnu dubinu, kao da si svojim glasom vezla
goblen, tako je nekako osjećam. Otkud potreba da se osvrneš na tu vrstu muzike?
„Ruža“ je pjesma koja je i meni posebno draga. Rodom sam iz
Mostara, pa osjećam bliskost prema takvoj narodnoj glazbi i velika želja mi je
bila obraditi ju. Sada sa bendom izvodim „Ružu“ na sasvim drugačiji način.
Ono
što ja pomislim kad čujem za tebe je djevojka s gitarom. Ovo s bendom se, ipak,
pokazalo kao dobra stvar. Da li su samostalni nastupi dio prošlosti?
Nisu dio prošlosti, naravno. Svaka moja pjesma je nastala uz
gitaru i to je jedna osnova od koje sve kreće. No, trenutno se najbolje osjećam
izvodeći svoje pjesme sa cijelim bendom. Radili smo dugo na pjesmama da bi
postale takve kakve ih ljudi imaju priliku čuti na albumu i u takvom obliku ih
želim uživo dati ljudima.
Da
li smatraš da je to što pjevaš na svom jeziku tvoja prednost u odnosu na većinu
(sada aktuelnih) kantautora u Hrvatskoj?
Ne bih znala je li to prednost ili mana, no, ono što znam je
da je to jedini način kako ja želim izvoditi svoju glazbu. Osjećam da je to
jedino iskreno i ispravno za mene. Kao što je za nekoga drugoga izražavanje na
engleskom, njemačkom, itd...
Pomenula
bih još jedan, vrlo neobičan projekat pod nazivom „Pridjevi“, album na kome
Dino Santaleza, Ivana Picek i ti stvarate magiju. Kako si postala dio te
senzualno-eterične, bajkovite i originalne muzičke priče (pokušavam da
definišem nešto što je teško definisati)?
„Pridjevi“ su jedna divna priča i jako sam sretna što sam
dio toga. Povezali smo se preko interneta i od ideje u roku godine dana rodio
se album. Muzički svo troje imamo slične senzibilitete i mislim da imamo dobru
ploču. U planu su još i neke nove pjesme, a nadam se i zajednički nastupi.
Šta
slušaš ovih dana? I odmah da se nadovežem, Mika Male imaju novi album, „Gdje se
sastaju luđaci“. Budući da si s njima sarađivala, moram te pitati kako
ti se njihov album sviđa.
Ovih dana slušam novu ploču „Woven Handa“ i moram priznati
da mi se jako sviđa. Album „Gdje se sastaju luđaci“ sam preslušala i stvarno me
je dotakao, preporučam svima da obrate pozornost i poslušaju šta ovaj bend ima
za reći. Usudila bih se reći da nema takve muzike na ovim prostorima. Sretna
sam što su mi prijatelji.
Koliko
poznaješ i pratiš kantautorsku scenu ostalih ex YU država? U Crnoj Gori je
stanje slabo, ne daj se zbuniti pitanjem.
Pratim zbivanja na regionalnoj sceni, dešava se neki
procvjet nakon onih „uspavanih“ godina. Puno se događa, ljudi se povezuju,
sviraju skupa, snimaju skupa, definitivno se pokrenulo u dobrom smjeru.
I
za kraj: kad se vidimo? Ima li izgleda da nam dođeš u Crnu Goru?
Još uvijek nisam bila u Crnoj Gori, voljela bih doći. Nadam
se nekoj prilici uskoro.
