RECENZIJA: Will Butler – Policy (2015)

Krenulo je od tokinhedovske pulsirajuće „Anne“, koja je uz to plasirala i lekciju iz plesa na zadatu temu, i niko u tom trenutku nije najozbiljnije shvatao Will Butlera, multiinstrumentalnog genijaca (koji je već dokazao svoje u primjenjenoj muzici, usput i mlađeg brata velikog Wina) iz benda Arcade Fire. No, album „Policy“, iako bez ikakvog koncepta ili bar ideje oko koje bi se moglo složiti osam pjesama (osim ako nije ideja bila sastaviti mixtape za gradsku vožnju), ponudio je cijelo putovanje po muzičkim epohama, nešto što bi ličilo na dugogodišnje stvaranje u različitim životnim dobima i na temelju različitih afiniteta jednog zaista sposobnog autora. Ovaj album ima magičnih momenata, razigranih, vrlo jednostavnih i dirljivih, s jasnim porukama i ponekad s bizarnim nejasnoćama, kreće se kroz rockabilly, garažni rock, synth pop, te funk s primjesama elektronike, pa sve do nježnih klavirskih balada. U ovim posljednjim („Finish What I Started“ i „Sing To Me“) se Butler najbolje snalazi, tematski je najodređeniji, u izrazu najvjerodostojniji, pjevački najsigurniji i najizraženiji. Čini se da Butler nije dao sve od sebe, ni pjevački, ni idejno, i da tek na budućim projektima možemo očekivati neku veću angažovanost na svim tim poljima. „Policy“ je, u svakom slučaju, dobar početak jedne drugačije priče, a ne nikako skup pjesama koje je bend Arcade Fire odbacio, što je mnogima palo na pamet.