7 Days To Rock, vol. 7 - GP Edition

Moja omiljena kategorija: Guilty Pleasures. Ona rokerka za koju se izdajem i ona koja se gnuša komercijale je odlučila da prespava vikend, a zamijenila je duboko tolerantna cmizdravica i skočiđevojka.

1. Michael Buble – Haven’t Met You Yet

Lik koji radi iza frižidera u obližnjem supermarketu je jako iritantan i reže mi šunku predebelo. Izbjegavam ga. I dok čekam da ga neko zamijeni kod mesoreznice, vrtim se po radnji i pjevam. Uvijek pjevam istu pjesmu. Haven’t Met You Yet.

To je zbog spota, znam. Kad se nađem među praškovima i toalet papirima, pa guram kolica, redovno mi onaj duvački solo prolazi kroz glavu i možda i glasno pjevam, pojma nemam, niko se od radnica ne žali.

Michael Buble je odličan pjevač, s moje tačke gledišta još je bolji zabavljač. Znala sam sate da provedem gledajući njegove intervjue iz raznih emisija i da se previjam od smijeha. Ne znam mnogo njegovih autorskih pjesama; sad da me neko pita, rekla bih da je ovo jedina, i zabavna mi je i sva nekako lepšavo ljubavna i tjera na pjevanje i ples.

I to je sve što bih rekla u svoju odbranu.

Idealno vrijeme za slušanje: subota, između pet i osam naveče, kad su svi veliki supermarketi puni. I ne planirajte ništa za vikend.

2. One Republic – All The Right Moves

Znam, ne postoji lak način da se ovo kaže, pa ću samo reći: ovo je dobra pjesma. Nakon što su smorili s Apologies, mislila sam da više nikada neću čuti za One Republic i da sam se zauvijek oslobodila onog „tu leeejt“ zavijanja, došlo je do toga da sam kao hipnotisana stajala ispred televizora sve dok nije završila All The Right Moves. Nije to jedina pjesma ovog benda na koju reagujem, i njihov prošlogodišnji hit Counting Stars mi ponekad ne izlazi iz glave. Pa neka mi pucaju u tu glavu.

Opet su mogli da budu dosadni s ponavljanjima, ali nisu. Zarazni refren, pomalo praznjikavo u završnici, jer se na kraju ništa ne dešava. Pomalo ascociraju na jednu pjesmu Michael Jacksona, a možda negdje malo i na tAtU, sve sam to oprostila. Pjesma je dobra, jedino što može jako brzo da dosadi. 

Nalazi se na njihovom drugom albumu Waking up, iz 2009. godine.

Preporučujem akustičnu verziju pjesme u izvođenju jednog novosadskog trojca (Branko, Tijana i Sara) – malo preglasan vokal, ali nadasve zanimljiva verzija. 

Idealno vrijeme za slušanje: u toku spremanja ručka. Prosto se leti po kuhinji.

3. Maroon 5 – This love

Pjesma koja je mom dragom (tada momku, danas suprugu) obilježila kraj 2003. godine. Bilo je to vrijeme kada smo imali snage da ostanemo budni cijelu noć, i nekako smo svakog jutra, negdje ispred pet, na televiziji Nikšić (koja je u noćnim satima reemitovala VH1) slušali ovu pjesmu prije spavanja. Za razliku od drugih ljudi koji su uz This Love plesali i zabavljali se, nama je ona bila uspavanka. I danas se radujem kad se negdje u pozadini oglasi, ponekad je pustim za dušu, i u meni budi sjećanja na period života koji je bio bezbrižan i poletan.

Prvi album američkog više-pop-nego-rock benda Maroon 5 sam mnogo puta slušala i danas ga volim istom silinom. Songs About Jane je izašao 2002. godine, ja sam ga se dokopala godinu kasnije (povučena This Love manijom) i bilo je to drugačije od svega što sam u to vrijeme slušala – prije svega, nisam slušala pop albume, nervirali su me ti vrištavi vokali, previše sintisajzera, ali kad mi se album uvukao pod kožu, više nisam mogla pobjeći, sve je leglo na svoje mjesto.

Nisam odgovorna za ono čime se Maroon 5 bave kasnije u karijeri, niti sam odgovorna, niti sam zainteresovana.

Idealno vrijeme za slušanje: bilo kad.

4. Katy Perry - Waking Up In Vegas

Skoro sva čuda svijeta se događaju u Vegasu. Ta vječita inspiracija umjetnika, koja nije zaobišla ni Kralja lično. Zanimljivo kako prosječni Amerikanci (sudeći po filmovima) sve svoje frustracije oslobađaju u samo jednom vikendu provedenom tamo.

Waking Up In Vegas je zarazna pop-rock melodija s odličnim refrenom za horsko pjevanje ili bar nadmetanje u vrištanju, s naglaskom na „shut up“ (koje traži i izvjesne pokrete rukama), a u suštini je glupava pričica o dvoje klinaca koji su, eto, otišli u Las Vegas i tamo se, kao milioni Amerikanaca, vjenčali (podsjeća li me ovo na neki film?), a da se toga ne sjećaju (podsjeća li me ovo na neki drugi film?).

Da, posprdavam se s Katy Perry i njenom pjesmom, a onda je pojačam na najjače, stavim slušalice i, ako ništa drugo, umišljam da sam mnogo mlađa nego što jesam i mlataram prstom na shut up i briga me.

A činjenica je da ne bih možda nikad čula za nju da se nije udala za Russella Branda. I razvela se od njega. Ta-ram!

Idealno vrijeme za slušanje: godišnjica mature.

5. Train – Drops of Jupiter

Train i ja smo se prvi put sreli 2001. godine, kada je izašao njihov drugi album. Ostalo je na tome da samo jednu pjesmu zapamtim za cijeli život. Dešavalo mi se da u prolazu čujem neku njihovu noviju stvar, a da uopšte ne prepoznam da su oni i zadovoljna sam takvim stanjem.

Pjesma Drops Of Jupiter spada u kategoriju klasično pjevačkih izazova, na isti način kao što je Mr Jones benda Counting Crows izazov. Train zvuče poznato, u smislu da vuku na sve načine na nešto što se moglo čuti već toliko puta do sada (gorepomenuti Counting Crows zasigurno). Jedino što me ovoj pjesmi iznova vuče je tekst. Ima tu jako lijepih klavirskih i gitarskih dionica, ali ništa tako posebno i upečtljivo kao tekst koji će svakome drugačije zvučati. Da li kao spiritualistička meditacija, da li kao neuspjela ljubavna priča, da li kao nepovezano blebetanje (što, naravno, nije) ili kao posthumna odu roditelju, što je od strane autora i navedeno kao spiritus movens za nastajanje ove pjesme, ko zna.

Ako pitate jednu od mojih sestara koj mi je najdraža pjesma u životu, postoji mogućnost da će joj ova prva pasti na pamet.

Idealno vrijeme za slušanje: kad je kiša.

6. Neno Belan – Dotakni Me Usnama

Nemam neku tugaljivu ljubavnu priču koja ide uz opus Nena Belana. Jesam dramatična u ključnim situacijama, ali Neno me vodi bar za tri Bambija. I nemam pojma zašto sam jednom počela da suzim kad je išla ova pjesma, ali jesam. I uvijek kad je pustim (nije to baš često, potrebno je nekih piva u samoći za takvo nešto), vrati mi se neki osjećaj nelagode, nešto se u meni pokrene, pa mi je žao i Belana, i te neke njegove nesrećnice, i žao mi je svih ljudi koji se nesrećno vole i tako to.

Volim Dotakni me usnama jer je previše tužna; nekad je u redu imati toliko tuge koja se razliva po klaviru na jednom mjestu, volim je uprkos činjenici da svaki put mi uši probode riječ „putovi“, volim je iako nikad nisam voljela Đavole.

Idealno vrijeme za slušanje: navijete sat da vas probudi u pola četiri ujutru i pustite pjesmu. Pa mi javite kako je bilo.

PS: Pričam s prijateljem i hvali mi Belana, oduševio ga je jednom više nego obično, kaže da čovjek živi za svoju muziku i da nije folirant. I u pravu je svaku riječ, nikad nisam stekla drugačiji utisak. I ne spada Belan u ovu kategoriju zato što nije dobar, već zato što njegova muzika nisam ja. Samo zato.

7. Oliver Mandić - Poludeću

Ima nešto između mene i Olivera Mandića što traje već skoro trideset godina. Možda to što je burazerova prva pjesma bila Pomagajte drugovi. Možda to što ga moj otac nije volio. Možda mu je imidž bio malo idiotski i neoriginalan, govore za njega da nije ni neki čovjek, politički angažmani su ga samljeli kao i mnoge prije i poslije njega, ali je bio poseban muzičar. Kažem bio, a nije umro, bar ne fizički. To što ga godinama nema, dajem sebi za pravo da tumačim kao nedostatak ideja i inspiracije – istrošio je sve svoje i odustao. To bi bilo opravdanje iz snova, zar ne? Ne računam, naravno, njegov doprinos turbo-folku, to samo može da govori u prilog ovome što sam prije napisala.

Nakon kompilacije iz 1994. godine, nema podataka da je išta objavljivao. A možda je tako i pametnije, povratnički materijal obično pokvari sliku o liku i djelu nekog autora.

Poludeću je jednostavna, ali dobra pjesma koja počinje silno, refrenom, pa se utišava, nešto nalik akutnoj zubobolji. Najbolji momenat u pjesmi je prelaz iz strofe u refren, na samom pragu da bude patetičan, a zapravo, kad se oduzme patetika, ostaje očaj koji kulminira vriskom.

Idealno vrijeme za slušanje: petak uveče, kad su svi koji poznajete negdje vani, provode se, a vi ste doma.