O kantautorskoj
muzičkoj sceni, s posebnim akcentom na predstavnice nježnijeg pola, dugo se
govorilo kao o fenomenu. U posljednje vrijeme se čini da je ta scena prestala
da bude fenomen i da se tretira kao jedna izuzetno kvalitetna muzička stvarnost
u Hrvatskoj. Irena Žilić je toj stvarnosti najprije dala doprinos svojim
EP izdanjem „Days Of Innocence“, koji je uspio da je otrgne od anonimnosti za
vrlo kratko vrijeme i stvori joj zaista brojnu bazu poštovalaca, a krajem
septembra prošle godine se taj EP većim svojim dijelom proširio do cijelog
albuma pod nazivom „Travelling“, o kome se još uvijek puno piše i puno govori,
i koji se još uvijek itekako sluša. Pokušati ga zatvoriti u neki muzički
prostor je veoma teško - na jednoj veoma uravnoteženoj folk podlozi smjenjuju
se motivi keltske muzičke tradicije, u tekstovima ima balkanske težine i sirovosti
s kojom se stapaju toplina i privrženost, s blagim primjesama popa u
pristupačnosti i zaraznosti melodija i ponegdje soula u pjevačkim ukrasima, što
čini ovaj album zaista slušljivim na više nivoa.
Da li si
očekivala da će javnost ovako dobro prihvatiti tvoju muziku? Čini se da je, u
nekom smislu, prošla godina bila tvoja godina, što potvrđuju i godišnje liste
na kojima je tvoj album uvijek visoko kotiran i brojne koncertne aktivnosti
koje su za tobom.
Znala sam da
album ima značajan pomak od dosadašnjeg snimljenog materijala i pretpostavljala
sam da će taj pomak biti i primjećen. Ali unatoč tome što sam ja sama bila
zadovoljna cjelokupnim procesom i materijalom, naravno da je teško
pretpostaviti hoće li se drugima svidjeti i u kolikoj mjeri.
Ne skrivaš svoje
poštovanje prema uzorima. Upoređuju te s divama kao što su Ana Calvi i Norah
Jones. Kakav je osjećaj biti u takvom muzičkom društvu i ko je još uticao na
tebe da postaneš ona Irena koju danas rado slušamo?
Nema razloga
da ga skrivam, jer u krajnjem slučaju to su ljudi koji me i inspiriraju na neki
način. Mislim da usporedba s njima ide u kontekstu toga da su to glazbenici
čiji glazbu i sama slušam, više nego što mogu reći da sam u njihovom muzičkom
društvu... ali hvala ti na tome! Što se tiče drugih utjecaja tu su Brandi
Carlile, Ben Howard, Melody Gardot, Laura Marling...
Tvoja muzička
stvarnost je, sudeći po onome što se može čuti na albumu, izrazito
melanholična. No, kad se uđe dublje u svaku pojedinu stvar, čini se da je „Traveling“
jedan jako optimističan album, koji uporno poziva na to da se ne odustaje, da
uvijek treba biti zadovoljan onim što imaš, da se može uživati u trenutku i
dragim uspomenama. Kako uspijevaš da zvučiš sjetno, a u isto vrijeme raširiš
toliku dozu pozitivnih misli?
Možda jer na
sjetu/melankoliju gledam kao na nešto u čemu možeš i smiješ, a nekad i trebaš,
malo uživati. Ne vidim je kao bezizlazno stanje, niti nešto u čemu bi trebalo
trajno „zapeti“.
Teme su
raznovrsne, s jedne strane meditativni doživljaj prirode, s druge strane razmišljanja
na temu svakodnevnice, između toga jedna predivna oda roditeljskoj ljubavi,
povratak u djetinjstvo, a najmanje je onih koje govore o muško-ženskim
odnosima. Kako si uspjela da izbjegneš tu zamku u koju se obično upadne na
prvim albumima, da gotovo u potpunosti budu napumpani svim ljubavnim krahovima
adolescentskih i studentskih dana?
Nisam vidjela
to kao nešto što treba izbjegavati, niti da je to nužno loše. Više je stvar
toga da je album nastajao u dužem periodu, pa se naravno vlastiti fokus misli
kroz to vrijeme mijenja. Isto tako, neovisno o tipu odnosa, on mi mora biti
bitan ili barem smislen da bi mogla pisati o njemu, pa sam samim time i
„ograničena“, jer na sreću ne doživljavam redovito probleme u odnosima koji su
mi bitni. Da u vremenu stvaranja albuma doživim veliki krah ili krahove po tom
pitanju, mislim da bi teško izbjegla njegovu tj. njihovu tematsku dominaciju
nad samim albumom.
Mark Mrakovčić se
potpisuje u posljednje vrijeme ispod mnogih dobrih albumskih izdanja, a i na
tvom albumu ima ulogu muzičkog superheroja. Kako je tekla ta saradnja i ko je
koga više inspirisao u toku rada na albumu? Naravno, i drugi ljudi koji su sarađivali
na tvom albumu su ostavili jak pečat i bilo bi ih lijepo pomenuti.
Suradnja s
Markom je bila vrlo lijepo iskustvo, jer je uvijek lako raditi s talentiranim
ljudima koji su k tome prizemni. Ono po čemu vidiš da je dobar u tome što radi
je, između ostalog, i njegov način na koji pristupa samom procesu snimanja i
koliko razmišlja i ulaže energije u to da svoj posao odradi najbolje što može.
Po pitanju inspiracije mogu samo govoriti u svoje ime i reći da su njegov
entuzijazam i pristup produciranju bili poprilično inspirativni. Također, uz njega
su na albumu sudjelovali i Ivana Žabkar (na violini), Vatroslav Gmaz (na
bubnjevima) i Lucija Ćustić (back vokal). Kao i Mark i oni su isto bili dio
čitavog procesa snimanja i priprema za snimanje, i samim time unijeli i dio
svojih ideja u „Travelling“. Meni je osobno drago čuti „komadić“ svakog od njih
u albumu, jer znam koliko su svi vremena uložili da bi
album bio
takav kakav je.
Kakva će biti ova
godina, ima li nekih konkretnih planova, zriju li u tebi nove pjesme,
spremaju li se
neki nastupi ili neka saradnja od koje će nam pamet stati?
Ove godine je
fokus na nastupima i koncertnim promocijama albuma i u regiji i izvan nje.
Redovito nešto piskaram, ali isto tako ne forsiram nove pjesme. Što se tiče suradnji,
u kontaktu sam sa jednim producentom iz UK-a, ali nemam u planu ove godine
snimati novi matrijal, tako da će to za sada ostati samo na tome.
Već si nastupala
van Hrvatske, pa me zanima, na skali od „naravno“ do „vidimo se do kraja ove
godine“, da li jedva čekaš da dođeš u Crnu Goru i odsviraš nam album?
Naravno, i
najiskrenije se nadam da se vidimo uskoro! Uvijek je interesantno i lijepo doći
negdje gdje nisam bila do sada, a pogotovo ako tamo postoji i interes za moju
glazbu.
No comments:
Post a Comment